Istina o sličnostima dijebetesa i ADHD-a (ADD ili "poremećaj" pomanjkanja pažnje i hiperaktivnost ili još poznat kao hiperkinetički sindrom)
“Da odmah razjasnimo jednu stvar: ADHD (ADD ili "poremećaj" pomanjkanja pažnje i hiperaktivnost ili još poznat kao hiperkinetički sindrom) nije poput dijabetesa i stimulansi koji se koriste za njegovo liječenje nisu poput insulina. Dijabetes je stvarno stanje koje se može objektivno dijagnostifikovati. ADHD (ADD ili "poremećaj" pomanjkanja pažnje i hiperaktivnost ili još poznat kao hiperkinetički sindrom) je izmišljena dijagnoza čije se postojanje nikakvim objektivnim, validnim sredstvima ne može utvrditi. Insulin je prirodni hormon koji proizvodi naše tijelo i neophodan je za život. Pomenuti stimulansi su droge slične amfetaminu dobijene hemijskim putem i nisu neophodne za život. Dijabetes je posljedica nedostatka insulina. ADHD (ADD ili "poremećaj" pomanjkanja pažnje i hiperaktivnost ili još poznat kao hiperkinetički sindrom) nije posljedica nedostatka stimulansa.“
dr Mary Ann Block
Autor knjige No More ADHD
Psihijatri lukavo tvrde da je za ADHD (ADD ili "poremećaj" pomanjkanja pažnje i hiperaktivnost ili još poznat kao hiperkinetički sindrom) potreban "lijek" (psihijatrijska droga) baš kao što je za dijabetes potrebno liječenje insulinom; u svojim tvrdnjama idu tako daleko da govore kako bi uskraćivanje takvog lijeka djetetu bilo kao uskraćivanje insulina dijabetičaru. Ovo nabrajanje sličnosti između ADHD-a (ADD ili "poremećaj" pomanjkanja pažnje i hiperaktivnost ili još poznat kao hiperkinetički sindrom) i dijabetesa je lažno i služi samo psihijatriji na korist.
Psihijatrijske droge ne liječe mentalne “poremećaje“ na isti način kao što insulin liječi dijabetes. “U ovoj izjavi se podrazumijeva da psihoterapijske droge ispravljaju poznate nedostatke (ili viške) hemikalija u mozgu na isti način kao što to radi insulin. Ove sličnosti se neprestano naglašavaju, ne samo u promotivnim materijalima i u stručnim časopisima, nego sudeći po izjavama pacijenata i u svakodnevnom radu psihijatara i drugih ljekara“, piše prof. dr Elliot Valenstein, autor knjige Blaming the Brain.
Dr Joseph Glemullen koji podučava psihijatriju na medicinskom fakultetu u Harvardu kaže da doktori govore pacijentima da im treba doza serotonina “kao što dijabetičarima treba insulin“. Ipak, “ako znamo nešto o fiziologiji, samo 10% oboljelih od dijabetesa ima tako jako simptome koji zahtjevaju liječenje insulinom. Ostalima koji pate od lakšeg oblika dijabetesa, najčešće pomažu blaži lijekovi, dijeta i promjena načina života. Šta bi se desilo kad bi doktori od svih dijabetičara stvorili zavisnike o insulinu?“
Prijavite zločine i kršenja ljudskih prava u psihijatriji
Ako znate slučajeve kršenja ljudskih prava u psihijatriji ili kroz pojedinačne psihijatre ili slučajeve silovanja pacijenata od strane psihijatara, slučajeve ubistava i samoubistava, korupciju u psihijatriji, korupciju pravosuđa kroz psihijatriju i bilo koja druga kriminalna djela, kontaktirajte nas i prijavite zločin.