Psihijatrija i stvaranje besmislenog nasilja
Užasno uzdržano shvatanje je da je pucnjava u školi 20. aprila 1999. godine u Kolumbini, u Koloradu, sa pustošenjem kao posljedicom, jedini incident u tragičnom nizu neshvatljivih djela ozlijeđivanja i ubistava. Samo trebate čitati novine ili gledati prenos televizijskih vijesti, da biste znali da škole nisu jedino mjesto gdje se dešavaju ovi napadi. Razmatranje medijskih izvještaja u zadnjih petnaest godina otkriva da se ovakvi incidenti takođe dešavaju na našim autoputevima, u restoranima, poštama, kućama i fabrikama od jedne do druge obale. Dok se broj ovih incidenata nastavlja intenzivirati, više je uznemiravajuća činjenica da se povećava bizarnost ovih bezrazložnih ubistava i samoubistava.
Djela kriminalnog nasilja su s nama od pamtivijeka, ali ono čemu smo svjedoci zadnjih nekoliko decenija zaprepašćuje um i napada razum.Ova groteskna djela, lišena svakog mogućeg osjećaja moralnog poštenja, udaraju nas kao potpuno neshvatljiva, majke prosipaju mozak svojoj djeci, očevi režu svoju djecu na dijelove, radnici koji mirno šetaju svojim kancelarijama u fabrikama ubijaju radne kolege, djeca učestvuju u manijačkim pucnjavama u školskim dvorištima...
Kako se prikaže koja nova reportaža, sjedimo zaleđeni užasom ispred televizora i pitamo se šta se dešava sa našim životnim putem.
Kako to da smo u 21. vijeku sa tehnologijom koja nas lansira u svemir, a još uvijek nemamo rješenje za povećan broj djela nasumičnog, besmislenog nasilja? Razlog je to što smo naučeni pogrešnim razlozima zašto se ove tragedije dešavaju tako da i se i nastavljaju dešavati.
Nije za sve ove užasne događaje zajedničko vatreno oružje - neki se dešavaju noževima, sjekirama i čak automobilima. Nemaju veze ni sa oblačenjem, godinama starosti, polom ili političkom orjentacijom. Činjenica izostavljena od većine je da su psihijatrijske halucinogene droge čest uzrok poražavajućeg broja ovih djela nasumičnog besmislenog nasilja. Ovi "lijekovi" (psihijatrijske droge), koji su sve prisutniji u društvu i među djecom školskog uzrasta, posebno u toku zadnje dve decenije, zapravo izazivaju djela nasilja. 1997. godine, prodaja psihotropičnih droga dostigla je 1.5 biliona dolara, odnosno uduplana je u odnosu na prodaju od dve godine ranije.1 Ukratko, porast besmislenog nasilja u Americi podudara se sa povećanom upotrebom psihijatrijskih halucinogenih droga.
Razmotrite sljedeće:
Samo u Americi sada ima približno četiri miliona djece na psihijatrijskom lijeku Ritalin (metilfenidat hlorid, psihijatrijska droga za djecu i odrasle), lijeku kojeg DEA (Drug Enforcement Agency - Društvo za primjenu lijekova) svrstava u istu kategoriju (2. red narkotika ) sa opijumom, morfinom i kokainom.2 Ritalin (metilfenidat hlorid, psihijatrijska droga za djecu i odrasle) je amfetaminska droga često prepisivana djeci za izmišljeno mentalno oboljenje ADHD (ADD ili poremećaj pomanjkanja pažnje i hiperaktivnost ili poznat još kao hiperkinetički sindrom).3
Čak i proizvođač Ritalina upozorava da se pri zloupotrebljavanju "mogu javiti stvarne psihotične epizode", dok DSM (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje) od APA-a (američkog društva psihijatara) tvrdi da veća komplikacija pri prekidu uzimanja Ritalina jeste samoubistvo.4
Ako ovo nije bilo dovoljno loše, preko 909,000 djece i adolescenata starosne dobi od 6 do 18 godina su na psihijatrijskim antidepresivima.5
Važno je primjetiti da je samo u periodu od 1988. do 1992. godine bilo izvještaja da preko 90 djece i adolescenata koji su doživjeli samoubilačko ili nasilno samouništavajuće ponašanje dok su koristili noviji antidepresiv Prozac (fluoksetin), SSRI (inhibitor serotonina).6
Ipak, kako će sljedeće jasno pokazati, veza između psihijatrijskih droga, nasilja i samoubistva je daleko od ograničavanja na djecu.
Izučavanja psihijatrijskih droga
Nije da psihijatri ne znaju.
Naučno istraživanje koje je dokumentovalo vezu između nasilja, samoubistva i psihijatrijskih droga je poražavajuće.
Možda najviše objelodanjuje izjava profesora Candace B. Pert sa vašingtonskog univerzitetskog medicinskog centra, koja je objavljena 20. oktobra 1997. godine u časopisu "Time". Profesor Pert je izjavio: "Alarmiran sam čudovištem koje smo Johns Hopkins neurolog Soloman Snyder i ja stvorili kada smo prije 25 godina otkrili jednostavan ogled vezivanja droga za receptore... Javnost je pogrešno informisana o preciznosti ovih SSRI-a (inhibitora serotonina) kada je zdravstvo prepojednostavilo njihovo djelovanje u mozgu..."
Kratki izvodi iz nekih od brojnih izučavanja koja dokumentuju vezu sa nasiljem/samoubistvom uslijedili su sljedećem:
- Testiranje je otkrilo da j Eric Harris, jedan od preminulih osumnjičenih u kolumbinskom incidentu, imao terapeutski nivo Luvox-a (fluvoksamina, psihijatrijske droge) u krvi. 4. maja 1999. godine ABC-ova filijala u Koloradu je saopštila da je "Luvox trgovačko ime za fluvoksamin koji, kako su pokazala istraživanja, može prouzrokovati maniju". Ovo je potvrđeno u članku američkog časopisa "American Journal of Psychiatry" pod naslovom "Manija i fluvoksamin" gdje se tvrdi da "lijek može kod nekih osoba dat u normalnoj dozi izazvati maniju".
Naknadno, studija od strane istraživača sa Hadassah-Hebrejskog medicinskog Univerziteta u Jerusalemu, objavljena u časopisu "Annals of Pharmacotherapy", donijela je sljedeći zaključak o Luvox-u: "Serija naših slučajeva sugeriše da fluvoksamin može imati sposobnost da izazove ili podstakne postojeće manično ponašanje kod depresivnih pacijenata. Ljekari su upozoreni da nadgledaju ovaj efekat preokreta..."8
Psihijatar i stručnjak za lijekove je izjavio: "Prema proizvođaču "Solvay", kod 4% djece i omladine koji uzimaju Luvox razvila se manija u toku kratkih kontrolisanih kliničkih pokusa. Manija je psihoza koja može prouzrokovati bizarne, grandiozne, detaljno razrađene destruktivne planove, uključujući masovna ubistva... "9
Časopis "New York Post" je objavio 31. januara 1999. godine da su dobili dokumente posredstvom slobode informisanja pokazujući da je Njujorški psihijatrijski Institut testirao Prozac (fluoksetin, psihijatrijsku drogu) na šestogodišnjaku. U ličnim dokumentima psihijatrijskih istraživača zabilježeno je da su "neki pacijenti prijavili povećano javljanje samoubilačkih misli i/ili nasilno ponašanje." Druga nus pojava – divlje manične epizode – takođe je potvrđena u istraživačkim izvještajima.10
Izučavanje vođeno na Yale medicinskom univerzitetu i objavljeno u martu 1991. godine u časopisu "The Journal of The American Academy of Child and Adolescent Psychiatry", otkrilo je da su ponašanje ili ideje o samopovređivanju započele ili se intenzivirale u toku "liječenja" sa antidepresivima kod 6 pacijenata starosne dobi od 10 do 17 godina, od 42 pacijenta koji su bili izučavani.11
Izučavanje objavljeno u časopisu "The Journal of Forensis Science" u septembru 1998. godine otkrilo je da je od 392 samoubistva među mladima u Parizu od 1989. do 1996. godine 35% uzimalo psihoaktivne lijekove. 12
Nordijska konferencija 1995. godine saopštila je da novi antidepresivi naročito imaju stimulativni amfetaminski efekat i konzumenti ovih "lijekova" (psihijatrijskih droga) mogu postati "agresivni" ili "doživjeti halucinacije i/ili samoubilačke misli."13
Jedan kanadski istraživački tim koji je izučavao efekte psihijatrijskih droga na zatvorenicima, otkrio je da su se "nasilnički, agresivni incidenti dešavali znatno češće kod zatvorenika koji su koristili psihotropične (psihijatrijske ili halucinogene) lijekove u odnosu na zatvorenike koji ih nisu koristili." Istaknuto je da su zatvorenici na glavnim sredstvima za smirenje bili više od dva puta agresivniji nego kada nisu uzimali psihijatrijske droge.14
Članak objavljen u časopisu "The American Journal of Psychiatry"
godine otkrio je da glavna sredstva za smirenje (Torazin (hloropromazin), Haldol (haloperidol), Mellaril (tioridazin hlorid), itd.) mogu "izazvati akutnu psihotičnu reakciju kod pojedinaca koji ranije nisu bili psihotični"15
- godine, udžbenik o neželjenim efektima psihijatrijskih droga istakao je mogućnost ovih droga da izazovu nasilje, tvrdeći: "Zaista, čak i djela nasilja kao što su ubistvo i samoubistvo, prepisani su reakcijama bijesa prouzrokovanim hlorodiazepoksidom (Librium) ili diazepamom (Valium)."16
Valium (diazepam) je poslije zamijenjen Xanax-om (alprazolamom, psihijatrijskom drogom za smirenje) kao najčešće prepisivanim sredstvom za smirenje. Prema izučavanju Xanax-a 1984. godine, "Ekstremna ljutnja i neprijateljsko ponašanje javili su se kod 8 od prvih 80 pacijenata koje smo liječili alprazolamom (Xanax)."17
Proučavanje Xanax-a 1985. godine, objavljeno u časopisu "The American Journal of Psychiatry", tvrdi da je 58% "liječenih" pacijenata doživjelo ozbiljan "gubitak kontrole", npr: nasilje i gubitak kontrole, u poređenju sa samo 8% kojima je dat placebo.18
Novine su 1975. godine opisale negativno dejstvo glavnih sredstava za smirenje koje se zove akatizija (od grčke riječi "a" što znači "bez" ili "ne" i "kathisia" što znači "sjediti") koja je prvi put prepoznata kao nemogućnost ljudi koji uzimaju ove droge da mirno udobno sjede.19
U svom časopisu "The Many Faces of Akathisia", istraživač Theodore Van Putten je prijavio da je skoro pola od 110 posmatranih osoba iskusilo akatiziju. Opisao je šta se desilo ovim ljudima nakon upotrebe "lijekova" (psihijatrijskih droga). Jedna žena je počela udarati glavom od zid tri dana nakon injekcije glavnog sredstva za smirenje. Druga kojoj su davani ovi lijekovi 5 dana, doživjela je "porast halucinacija, vrištanje, čak i bizarnije misli, agresivne i samouništavajuće izlive bijesa i nemiran hod ili ples," dok je treća rekla da je osjećala odbojnost, sviju mrzila i čula glasove koji su joj se rugali.20
Dr. William Wirshing, psihijatar sa UCLA, izjavio je 1991. godine na godišnjem sastanku društva psihijatara da se kod pet pacijenata razvila akatizija od Prozac-a (fluoksetina, psihijatrijske droge). Dr. Wirshing je vjerovao da ih je akatizija "sve navela da razmišljaju o samoubistvu".21
- godine, izučavanje objavljeno u časopisu "American Journal of Psychiatry" otkrilo je da su se pacijenti koji koriste lijek Elavil (amitriptilin), antidepresiv, "pokazali odbojnijim, razdražljivijim i impulsivnijim... Od velikog statističkog značaja su povećano zahtijevno ponašanje i djela nasilja."22
Izučavanje djece koja su koristila Elavil (amitriptilin) objavljeno u časopisu "Psychosomatics" 1980. godine, otkrilo je da se kod nekih pojavila histerija i odbojnost. Jedno dijete je počelo "ispoljavati prekomjernu razdražljivost i ljutnju, prekomjerno se kretati i tvrditi da se više ne plaši, da više nije kukavica."23
Drugi članak objavljen u časopisu "American Journal of Forensis Psychiatry" 1985. godine, opisao je pet slučajeva "ekstremnih djela fizičkog nasilja" usljed akatizije prouzrokovane Haldol-om (haloperidolom). Ovi slučajevi su uključivali djela ekstremnog, bezrazložnog, bizarnog i brutalnog nasilja.24
Ponekad se navodi kao razlog za pojavu djela nasilja to što pojedinac "nije uzimao svoj lijek". Ovo se u cilju odvraćanja pažnje šalje u medije zbog interesa psihijatara da bi se odvratila pažnja sa lijekova kao kreatora nasilja. "Lijekovi" (psihijatrijske droge) su ti koji stvaraju ova stanja. Nekoliko izučavanja ilustruje ovu stvar.
- U februaru 1990. godine, Dr. Marvin Teicher, harvardski psihijatar, objavio je u časopisu "The American Journal of Psychiatry" da se kod šest pacijenata koji su bili depresivni ali ne skloni samoubistvu, razvila intenzivna, nasilna, samoubilačka preokupacija sa slabostima od upotrebe Prozac-a (fluoksetina, psihijatrijske droge).25
Pisma koja su uslijedila od liječnika, objavljena u časopisima "The American Journal of Psychiatry" i "The New England Journal of Medicine" objavila su slične zaključke. Izvještaj u časopisu " The New England Journal of Medicine " objavio je da pacijenti nisu bili skloni samoubistvu prije upotrebe lijeka i da su njihove samoubilačke misli naglo prestale pri prekidu upotrebe.26
- godine, devet australijskih psihijatara se zalagalo da se SSRI (inhibitori serotonina) prodaju sa upozorenjem nakon što su se pacijenti povređivali ili postali preokupirani nasiljem dok su ih uzimali. "Nisam želio umrijeti, samo sam osjećao potrebu da si rastrgam meso na komade", jedan pacijent im je rekao. Drugi je izjavio: "Uzeo sam svoj otvarač za konzerve desnom rukom i htio si odrezati lijevu ruku u predijelu zgloba." Samouništavajuće povređivanje se počelo javljati nakon početka "liječenja" ili povećanja doze, a smirilo se ili prestalo sa prestankom "liječenja".27
- godine izučavanje je dokumentovalo težnju glavnog sredstva za smirenje Haldol-a (haloperidola) da poveća odbojnost ili nasilno ponašanje. Prema izučavanju, dosta osoba koje ranije nisu bile nasilne, "bile su znatno nasilnije pri korišćenju Haladol-a (haloperidola)." U ovom izučavanju, istraživači su označili i pripisali povećanje nasilnosti akatiziji.28
Izvještaj objavljen u časopisu "The Journal of the American Medical Association" pokazali su primjer uznemirenosti koja može pratiti akatiziju. Opisujući čovjeka koji je četiri dana ranije počeo uzimati Haldol (haloperidol), istraživač je zabilježio da je čovjek "...postao nekontrolisano uznemiren, nije mogao mirno sjediti i hodao po nekoliko sati." Nakon žaljenja na nasilne nagone da napadne bilo koga ko mu je u blizini, čovjek je napao i pokušao da ubije svog psa.29
Druga slabo poznata činjenica je da prekid uzimanja psihijatrijskih droga može ljude učiniti strašno nasilnima. Činjenica da ovi "lijekovi" (psihijatrijske droge) mogu izazvati ovaj efekat može biti nepoznata zato što često nakon što je nasilni zločin učinjen, psihijatri ili njihove savezne organizacije kao što je farmaceutska kompanija koja finansira NAMI (National Alliance for the Mentally Ill – Nacionalni savez za mentalno oboljele), okrivljuju za nasilno ponašanje prestanak korišćenja "lijekova" (psihijatrijskih droga). Međutim, istina je da je ekstremno nasilje dokumentovana nus pojava prestanka uzimanja psihijatrijskih droga.
- godine, dansko medicinsko istraživanje je objavilo sljedeće nus pojave ovisnosti od psihotropičnih lijekova: "emotivne promjene: strah, teror, panika, strah od ludila, pad samopouzdanja, nemiri, razdražljivost, agresivnost, nagon za uništavanjem i, u gorem slučaju, nagon za ubijanjem."30
- godine, Centar za nacionalno prioritetne lijekove, osnovan od strane novozelandskih psihijatara, izdao je izvještaj o "akutnom prekidu uzimanja droga", tvrdeći da prekid uzimanja psihoaktivnih lijekova može izazvati 1) povratne efekte koji pogoršavaju prethodne simptome "bolesti" i 2) nove simptome koji nisu povezani sa stanjem koje je pacijent prethodno doživio. Antidepresivi mogu izazvati "agitaciju, ozbiljnu depresiju, halucinacije, agresivnost, hipomaniju i akatiziju."31
Tinejdžerka Janet, kojoj su bila prepisana sporedna sredstva za smirenje i antidepresivi, rekla je da je pri prestanku uzimanja ovih "lijekova" (psihijatrijskih droga), imala nasilne misli i morala kontrolisati svoju agresivnost koja je uključivala želju da izbode bilo koga ko joj je smanjivao dozu "lijekova": "U prošlosti uopšte nisam bila nasilna. Ova nova osjećanja nisu bila dio takozvane "mentalne bolesti" koju sam mislila da imam; nikada nisam bila agresivna prije nego što su mi prepisani lijekovi. Kada sam ih jednom bezbjedno i postepeno prestala uzimati, nikada više nisam osjetila nekontrolisane nasilne nagone."32
Kao što je ranije zabilježeno, čak i APA (američko društvo psihijatara) uljepšano priznaje u DSM-u (Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje) da je samoubistvo ozbiljnija "komplikacija" kod prestanka uzimanja Ritalin-a (metilfenidat hlorida, psihijatrijske droge za djecu i odrasle) koji je aktuelan među milionima djece.
Efekti odvikavanja od ovih "lijekova" (psihijatrijskih droga) mogu biti ozbiljni i zahtijevati ozbiljan liječnički nadzor koji bi osigurao bezbjednu detoksikaciju osobe. Na primjer, Stevie Nicks, iz rok grupe "Fleetwood Mac", govori o velikoj teškoći detoksikacije od psihijatrijskih droga: "Sama sam shvatila da je to ono što me ubija [psihijatrijska droga, Klonopin (klonazepam)]." Trebalo joj je 45 dana da se odvikne od Klonopin-a (klonayepama). "Bila sam bolesna 45 dana, stvarno, stvarno bolesna. I gledala sam generacije ovisnika koji dolaze i odlaze. Znate, ovisnika o heroinu, 12 dana...i oni bi otišli. A ja sam još uvijek bila tamo."33
S obzirom na ovo istraživanje i dramatičnog povećanja upotrebe halucinogenih droga od strane djece kao i odraslih, uzrok za povećano bezrazložno nasilje postaje sve jasnije.
Slučajevi besmislenog nasilja
Internacionalna CCHR (Građanska komisija za ljudska prava i istragu nedjela psihijatrije) ima bazu podataka stotina slučajeva nasilja koje obuhvata zadnjih 15 godina. Sljedeći su samo nekoliko primjera:
6. marta 1985., poštar iz Atlante Steven W. Brownlee, izvadio je pištolj iz džepa i ubio nadzornika i pomoćnika. Drugi pomoćnik je ranjen. Brownlee je bio liječen psihotropičnim lijekovima.34
20. novembra 1986., četrnaestogodišnji Rod Mathews istukao je svog školskog druga na smrt u šumi blizu njegove kuće u Kantonu, u Masačusetsu. Njemu je bio prepisan Ritalin (metilfenidat hlorid, psihijatrijska droga za djecu i odrasle) od trećeg razreda.35
William Cruse je optužen za ubistvo šestoro ljudi u pucnjavi 23. aprila 1987., u Palm Bay-u, na Floridi. Cruse je uzimao psihijatrijske lijekove nekoliko godina unazad.36
Bartley Dobben je ubio dvoje djece 26. novembra 1987., tako što ih je ubacio u kotao livnice na 1,300 stepeni. Bio je u upravi za psihijatrijske droge 1985.37
*20. maja 1988., Laurie Dann je u Winnetka, linois, ušla u učionicu drugog razreda sa tri pištolja i počela pucati na nevinu djecu, ubivši jedno i ranivši petoro prije nego što je ubila sebe. Testovi krvi koji su uslijedili pokazali su da je imala Litium i antidepresiv Anafranil (klomipramin hlorid)u krvotoku u vrijeme zločina.38
26. septembra 1988., devetnaestogodišnji James Wilson je donio revolver kalibra 22 u osnovnu školu u Greenwood-u, u Južnoj Karolini, i počeo pucati na djecu, ubivši dve osmogodišnje djevojčice i ranivši sedmoro druge djece i dva nastavnika. Wilson je išao od psihijatra do psihijatra godinama ranije, a 8 mjeseci prije ubistava uzimao je nekoliko psihijatrijskih droga koje mogu prouzrokovati nasilno ponašanje. Od 14. godine davane su mu psihijatrijske droge, uključujući Xanax (alprazolam), Valium (diazepam), Torazin (hlorpromazin)i Haldol (haloperidol).39
17. januara 1987., Patrick Purdy je otvorio vatru na školskom igralištu punom djece u Stockton-u, u Kaliforniji. Tokom žestokog i ničim izazvanog napada, ubio je petoro djece i ranio trideset prije nego što je ubio sebe. Tokom dve godine prije ubistava, uzimao je dva jaka psihijatrijska "lijeka" (droge) iz kategorije za koju se zna da uzrokuje nasilje.40
28. aprila 1992., Kenneth Seguin je drogirao svoje dvoje djece starosti 7 i 5 godina, odveo ih na ribnjak, prerezao im ručne zglobove i bacio njihova tijela u vodu. Zatim se odvezao kući i sjekirom ubio svoju ženu dok je spavala. U to vrijeme je bio na Prozac-u (fluoksetin hloridu)41
U novembru 1992., Lynwood Drake III, u San Luis Obisbo i Morro Bay, u Kaliforniji, ubio je šestoro ljudi pištoljem prije nego što je ubio sebe. U njegovom tijelu pronađeni su Prozac (fluoksetin hlorid) i Valium (diazepam).42
U decembru 1993., Steven Leith iz Čelza, u Mičigenu vratio se na školski sastanak i ubio kolegu nastavnika. U to vrijeme je uzimao Prozac (fluoksetin hlorid) .43
Šesnaestogodišnji Brian Pruitt, koji je na smrt izbo baku i dedu 1995., bio je na "lijekovima" (psihijatrijskim drogama).44
3. novembra 1995, vodnik Steven B. Christian, koji je bio 25 godina policijski komandant u Dalasu, dovezao se u policijsku stanicu i ozbiljno ranio policajca ispred stanice pokušavajući da uđe i ubije ostale. Christian je ubijen od strane dvojice kolega policajaca. Autopsija je pokazala da je imao visok nivo antidepresiva u krvi.45
U Connecut-u 6. marta 1998., Mathew Beck, računovođa na lotu, brzo se prijavio na poslu, objesio kaput i metodično pucao na četvoricu šefova, ganjajući jednog od njih po parkingu, prije nego što je ubio sebe. Beck je viđao psihijatra i uzimao 3 vrste "lijekova".46
28. maja 1998, Brynn Hartman je ubila svog supruga, komičara Phil-a Hartman-a, zatim počinila samoubistvo. Bio joj je prepisan i uzimala je Zoloft, koji je obdukcijom pronađen u njenom tijelu zajedno sa alkoholom i kokainom.47
19. februara 1996., desetogodišnji Timmy Becton je zgrabio svoju trogodišnju nećaku kao štit i nanišanio pištolj na zamjenika šerifa koji je pratio oficira nadležnog za školske izostanke njegovoj kući na Floridi. Becton je u januaru bio odveden kod psihijatra i "liječen" psihijatrijskom drogom.
Dok je bio na odmoru, 25. maja 1997., u Las Vegasu, osamnaestogodišnji Jeremy Strohmeyer je silovao i ubio sedmogodišnju djevojčicu u ženskom toaletu u kasinu. Bio mu je dijagnostifikovan ADHD (ADD ili poremećaj pomanjkanja pažnje i hiperaktivnost ili poznat još kao hiperkinetički sindrom) i prepisan Dexedrine (dextroamfetamin, psihijatrijska droga). Počeo je sa uzimanjem terapije sedmicu dana prije ubistva.49
27. septembra 1997., šesnaestogodišnji Sam Manzie je silovao i udavio drugog mlađeg dječaka koji je u to vrijeme prodavao za PTA slatkiše od vrata do vrata. Manzie je bio pod psihijatrijskom "pažnjom" i pod "lijekovima".50
21. maja 1998., četrnaestogodišnji Kip Kinkel je pucao i ubio svoje roditelje a poslije izvršio masakr u svojoj srednjoj školi u Springfield-u, u Oregonu, ubivši dvoje i ranivši dvadesetdvoje. Navodno je uzimao Prozac (fluoksetin hlorid) i Ritalin (metilfenidat hlorid, psihijatrijska droga za djecu i odrasle) i išao na časove za kontrolu bijesa.
20. aprila 1999., Eric Harris, jedan od dvojice maturanata koji su izvršili masakr u školi, ušao je u školu pucajući na učenike i profesore i postavio eksploziv. Dvanaestoro učenika i jedan profesor su ubijeni, zajedno sa njima dvojicom koji su se na kraju pucnjave ubili, dok je dvadeset-troje ranjeno. Utvrđeno je da je u Harris-ovoj krvi bio prisutan antidepresiv Luvox (fluvoksamin).52
4. maja 1999., Steven Allen Abrams naletio je autom na predškolsko igralište u Costa Mesa-i, u Kaliforniji, ubivši dvoje i ranivši petoro. Bio je na uslovnoj kazni 1994. što je od njega zahtijevalo posjećivanje psihijatra i uzimanje Litiuma.53
Zaključak
Sve same horor priče. Površno, ideja da sredstva za smirenje i antidepresivi izazivaju neprijateljstvo i nasilje može izgledati bez smisla. Naime, oni bi trebali učiniti ljude mirnima i tihima. Ali stvarnost je da oni mogu imati i imaju takve neželjene efekte. Naučni dokaz, čiji je samo dio gore predstavljen, je poražavajući.
Psihijatrijski "lijekovi" i "tretmani" izazivaju nasilje i što prije ovo prepoznamo i nešto uradimo povodom toga, prije će se ovakve vrste ubistava zaustaiti.
Ovo su činjenice sa kojima psihijatri i NAMI (National Alliance for the Mentally Ill – Nacionalni savez za mentalno oboljele) odbijaju da se suoče. Psihijatri iz očiglednih razloga – mogli bi i trebali biti odgovorni za zločine učinjene od strane njihovih toksično drogiranih pacijenata – fabrika lijekova" -- "3.2 miliona dolara godišnje od 9 takvih fabrika" – "koje proizvode ove lijekove koji često onesposobljavaju um"54
Gore je navedeno samo nekoliko primjera stotina slučajeva ubistava, samoubistava i bezrazložnog nasilja koji su dokumentovani u CCHR-ovoj (Građanska komisija za ljudska prava i istragu nedjela psihijatrije) arhivi. Psihijatrijske droge stvaraju nasilje. Neće svako ko ih uzme počiniti djelo nasilja, ali neki sigurno hoće. Istraživanje je nedvosmisleno. Koliko će još da se desi ovakvih slučajeva prije nego što se nešto poduzme?
CCHR (Građanska komisija za ljudska prava i istragu nedjela psihijatrije) se zalaže da vladini službenici i/ili služba za primjenu zakona, naoružani sa informacijama koje su sadržane u ovom izvještaju:
Sprovode zakonska saslušanja da potpuno istraže vezu između psihijatrijskih droga i nasilja (i samoubistva);
Zahtijevaju obavezne toksikološke izvještaje koji određuju testiranje na psihijatrijske droge svakoga ko počini ubistvo ili ozbiljno nasilno djelo;
Obezbijedi da gdje su psihijatrijske halucinogene droge upletene u krivični slučaj, bude odgovoran psihijatar koji ih je prepisao.
Prijavite zločine i kršenja ljudskih prava u psihijatriji
Ako znate slučajeve kršenja ljudskih prava u psihijatriji ili kroz pojedinačne psihijatre ili slučajeve silovanja pacijenata od strane psihijatara, slučajeve ubistava i samoubistava, korupciju u psihijatriji, korupciju pravosuđa kroz psihijatriju i bilo koja druga kriminalna djela, kontaktirajte nas i prijavite zločin.